Oj Zaro, oj Zarice, ne na kišu, ne na kišu, bez kabanice

Ovom pjesmicom iz naslova sam par puta započeo sat sa Zarom – jako simpatičnom djevojčicom koja mi uljepša dan. Naravno, upoznali smo se jer ima disleksiju, a njezina mama impresivnu intuiciju i snažnu volju. No, vratimo se mi na mene, pa ćemo o Zari i onda o mami – šećer na kraju ;) Nemam svoju djecu, ali mi djeca zaista znaju uljepšati život, pa sam tako sav od sreće Zari pjevušio pjesmicu iz naslova, a Zara me popravljala da se to tako ne pjeva, a ja se pravio da to ne znam. Jednog dana, tako ja nju zovem na Skype i umjesto Zare, crna slika i počne pjesmica s njezinog kompjuter »Oj Ano, oj Anice ne na kišu ...« I u tom trenutku, pojavi se Zara s kabanicom. Naravno da sam riknuo od sreće, a iznenađenje je tek uslijedilo kasnije. Ja sam bio uvjerene da su je roditelji na to nagovorili jer je Zara inače jako sramežljiva. No, ona je sve to sama osmislila!! A šta da vam kažem ... Poslije se pokazalo da je sramežljiva samo na prvu, a čim te upozna, postaje nemilosrdno d...