Zašto nam treba REI škola i zahvala Dragani i Jeleni ...

Često kažem da teško pretvaram svoja razmišljanja i ideje u riječi, jer pretežno razmišljam u cjelinama - slikama. To mi nerijetko zadaje muke kada želim napisati duže tekstove, a pogotovo kada su to teme gdje imam puno slika, kao što je to slučaj s REI modelom.

Nije samo problem da slika nosi 1000 riječi, već se te slike javljaju istovremeno i svaka je podjednako važna, i svaka ima silnu želje da bude napisana upravo sada i ne može sačekati. Zato su moje rečenice tako dugačke i prepune umetnutih rečenica, kako bi odjednom što više rekao. Sve to često, kada je zapisano, djeluje vrlo kaotično, bez ikakve glave i repa, a isti problem se ponovno pojavi nakon što konačno linearno složim nekoliko misli i napišem par rečenica.

Ponekad dok pretvaram slike u rečenice otkrijem i detalje koji nedostaju u tim slikama, pa se tok misli prekine, pojavi se bijes i gubim volju jer shvaćam da to područje nisam dobro razradio, a mislio sam da jesam. Lako mi je dok pričam, jer tada mašem rukama, improviziram, vidim sugovornika ili publiku, pa još gestikuliram i intoniram, te pratim njihove reakcije. Kada je publika zainteresirana to postane ples, a ponekad kao da vrijeme stane, svi utihnu, slušaju i, kao da smo jedno - padnemo u „zonu“. Ali svega toga nema u zapisanom tekstu, pa se osjećam vrlo ograničen ili čak usamljen kao bend koji svira u studiju bez publike.

Nakon svega ovoga dobro je znati da slike nemaju gramatiku ;)

Ovako, kao što sam napisao, razmišljaju ljudi kojima dominira Emocio, dakle većina muškaraca, ali i svi koji imaju disleksiju, ADD i ADHD, te gotovo sva djeca zbog koje sve to i pišem, jer nije to baš najbolje razmišljanje za školu koju poznajemo – školu Racija gdje vladaju natuknice, IQ, linearno učenje prepuno teorije, definicija, apstrakcija, pravila i gramatike, a sve manje učenja kroz igru i zabavu. To je škola gdje dobiješ trojku zbog gramatičkih greški, iako si napisao najmaštovitiju i najkreativniju priču ikada.

Pa sada zamislite da sa svim tim svojim problemima „dobijem“ zadatak da napišem tekst od 5000 riječi o primjeni REI modela u školstvu kao dio uredničke knjige i to još na engleskom. Nemoguća misija, zar ne!?

A još bolje pitanje, pa odakle mi ta ideja?

Pa ideja je došla od Dragane Boljesic i zaista bi to bila nemoguća misija da mi ona nije ponudila svoju pomoć da će ona sve moje rečenice prevesti na engleski.
Prijavio sam se na natječaj za koji sam trebao napisati svoj životopis i apstrakt. Uredniku knjige se baš i nije svidio apstrakt, ali sviđao mu se REI model i njegova primjena u školstvu, pa mi je dao drugu šansu. Doktor je znanosti, no nije ga zasmetalo to što ja nisam, pa čak ni to da nisam iz struke.

Zaista neki „cool“ tip koji je svjestan da način razmišljanja koji je stvorio problem ne može ga i riješiti, stoga treba izaći iz tih okvira, a upravo to i jest REI model.

Svjestan velike prilike da približim REI model javnosti, ali i svjestan svojih nedostataka, obratio sam se Jeleni Mann, prijateljici za koju znam da je stručna u znanstvenom pisanju i koja je uredila članak o REI metodi za disleksiju. Ideja joj se svidjela pa mi je i ona ponudila svoju pomoć, uredila apstrak i tema je bila prihvaćena!

Sada je trebalo još „samo“ napisati tekst, prevesti ga na engleski i ponovno urediti.
Napisao sam ga, Dragana ga je prevela, a Jelena uredila.

Upravo sada čitam taj tekst na engleskom i u njima prepoznajem vlastite misli, ali ne one koje sam zapisao, već one koje sam htio zapisati, a nisam mogao. Magija!!??

U valu oduševljena odlučio sam se napisati kratku zahvalu Dragani i Jeleni od 200 riječi i evo, napisao sam je ;) Sebe sam stavio u prvi plan i napisao 700+ riječi ...

Dakle, hvala Jeleni i Dragani na prekrasnoj suradnji i pomoći da nastavimo rad Igora Kende (Erosa) i damo svoj doprinos u izgradnji školskog sustava koji će
biti po mjeri svakog djeteta.

Dragana Bolješić je, između ostalog, poznata kao osoba koja se izborila da demokratska škola ima zakonsku podlogu u Hrvatskoj.

Jelena Mann je svjetski priznata znanstvenica i jedan od vodećih stručnjaka u primjeni epigenetike u istraživanjima bolesti jetre.

Sada čekam na prvi „review“, nadam se najboljem, a knjiga bi trebala biti objavljena i slobodno dostupna sredinom srpnja 2019.