Kada umor više ne mjeri vrijeme

 

O Zari skabanicom sam već pisao, ali moram opet, jer je njen napredak u radu po REI metodi za disleksiju zaista prekrasan.

Za početak smo skratili termin sa 45 na 30 minuta, jer joj je kodirano čitanje predstavljalo veliki napor koji je stvarao umor, a po tom umoru je Zara znala kada je došao kraj termina.

Kako je Zara svih tih 30 minuta radila vrlo vrijedno i predano njezino čitanje je postajalo sve brže i točnije, pa sada njen rekord u brzini čitanja kodiranog teksta iznosi 33 riječi na minutu, a u jednom terminu može pročitati čak 1260 riječi.

No, nije to sve. Zara se sve manje umara i cijeli termin čita sa sve većom lakoćom – brzina ne pada, već ponekad čak i poraste kako odmiče termin i novi rekordi padaju. A kako umora nema, ne zna više procijeniti koliko je vremena prošlo, pa je primijetila da je Erik zezne i prekorači vrijeme ;)

Zato se Zara dobro opremila i stavila sat pored mobitela sa Skypeom preko kojeg radimo on-line.

I sada ona može vidjeti koliko je sati. No, kako se udubi u čitanje opet zaboravi na vrijeme, pa ponekad čita i 55min, a da to ni ne skuži ;)

Ali to nije sve, Zarina učiteljica kaže: „Zara je počela dobivati i petice iz hrvatskog, bez obzira na njene teškoće koje su sve manje primjetne“, te da vidi kako Zara napreduje.

Što tu više dodati!? ;)