Elena – ozbiljna cura s prelijepim osmjehom

 


Javlja mi se mama Sanja …
Kaže da nije zbog Iris, već zbog mlađe - Elene 😉
Elena ima 11.5 godina, zapinje s čitanjem i nije joj lako s učenjem.
A kako je Iris napravila odličan posao s REI metodom za disleksiju zašto ne bi tako bilo i s Elenom.
Zaista, Iris je na kraju rada čitala brzinom preko 160 r/m, jako točno i s odličnim razumijevanjem.
Napravili smo test čitanja gdje se vidjelo da Elena čita dosta sporo, jako se umara kod čitanja, teže prepoznaje slova te zamjenjuje slova s kvačicama. Kada se umori, a to je obično i već nakon 3min, počinje preskakati redove.
Dogovorili smo se za suradnju i Elena je od početka radila jako ozbiljno i predano – baš kao i sestra – nije tu bilo prostora za priču, možda za „dobar dan“ i … čitanje.
A ja kao ja, naravno da sam se potrudio malo opustiti atmosferu s pričom ili šalom, tek toliko da vidim kakav ima osmijeh - da opravdam naslov ;)

Na početku je brzina čitanja kodiranog teksta bila 12 r/m.
No, predan rad ubrzo je dao rezultate, brzo je napredovala, tu i tamo s periodima stagnacije, ali je već nakon 136 termina Elena postigla traženu brzinu čitanja kodiranog teksta od 60 riječi na minutu.
Malo smo još produžili rad kako bi se ta brzina stabilizirala na 60 r/m i na kraju su bili ovakvi rezultati.
Elena sada može čitati punih 45min bez prekida, nema umora, čita jako točno, s brzinom i preko 80 riječi na minutu. Tekstove od 200-300 riječi može jako točno prepričati, no ako je umorna (od prijašnjih aktivnosti) onda neke dijelove teksta ne upamti.
A evo što danas kaže Elena:
„Prije nego što sam krenula na tečaj, čitanje mi je bilo sporo i znala sam zaboraviti što sam pročitala. Sad čitam puno brže i napokon sve razumijem! Zbog toga mi je i učenje za školu postalo lakše i brže. Više se ne mučim s dugačkim tekstovima i imam više slobodnog vremena. Radionice s Erikom su mi stvarno puno pomogle i sretna sam što sam išla!“

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Leo, Leon, Leona, Leonela ... disleksija je sada svima puno manji problem

Slika
  Leo, Leon, Leona su česta imena djece s kojim radim, pa sam jednog dana upoznao i Leonelu. Naravno, problem s čitanjem – disleksija, a kako nakon dugog vremena kod logopeda nije bilo napretka došao je red na mene i REI metodu za disleksiju. Leonela je od početka bila jako predana našem radu, ali se vidjelo da je kod nje ta poteškoća zaista vrlo izražena. Volje za rad nije nimalo nedostajalo, često bi sama sebi rekla »brže!« kada bi zapela, iako sam joj barem 100 puta rekao da ne treba brže, već bi bilo dovoljno točno ;) Od 122 termina koje smo odradili Leonela je jako napredovala, brzina čitanja kodiranog teksta se povećala s 8 riječi na minutu na jako dobrih 45. Mogla je čitati sve više i više teksta, ali rijetko kada je bila zadovoljna. Da, Leonela je jako samokritična, ali mama je zato jako zadovoljna s rezultatima i kaže: „Hvala vam na svemu do sada. Leonela je jako puno napredovala s čitanjem, razumijevanjem a najviše sa samopouzdanjem kojeg prije baš nije imala ...
Pročitajte više

Kada umor više ne mjeri vrijeme

Slika
  O Zari skabanicom sam već pisao, ali moram opet, jer je njen napredak u radu po REI metodi za disleksiju zaista prekrasan. Za početak smo skratili termin sa 45 na 30 minuta, jer joj je kodirano čitanje predstavljalo veliki napor koji je stvarao umor, a po tom umoru je Zara znala kada je došao kraj termina. Kako je Zara svih tih 30 minuta radila vrlo vrijedno i predano njezino čitanje je postajalo sve brže i točnije, pa sada njen rekord u brzini čitanja kodiranog teksta iznosi 33 riječi na minutu, a u jednom terminu može pročitati čak 1260 riječi. No, nije to sve. Zara se sve manje umara i cijeli termin čita sa sve većom lakoćom – brzina ne pada, već ponekad čak i poraste kako odmiče termin i novi rekordi padaju. A kako umora nema, ne zna više procijeniti koliko je vremena prošlo, pa je primijetila da je Erik zezne i prekorači vrijeme ;) Zato se Zara dobro opremila i stavila sat pored mobitela sa Skypeom preko kojeg radimo on-line. I sada ona može vidjeti koliko je sati...
Pročitajte više

Pismo mame Jadranke

Slika
Mikel je bio drukčiji od vrtića. Kreativan, usredotočen u slaganje legića , rastavljanje autića na baterije kako bi složio vlakić na solarni pogon. Tete su ga najčešće opisivale kao dijete u svom svijetu. Kao majka, osjećala sam i ponos i zabrinutost, i nisam se prevarila. Kao prof. hrvatskoga i povijesti, pisana riječ je od rođenja bila važna, čitala sam mu slikovnice, enciklopedije, proučavala rad motora i teleskopa kako bih držala korak s njegovom znatiželjom. S druge strane svi pokušaji ranog učenja slova su bili neuspješni, slova i brojke pisao je zrcalno i nije ih uspijevao zapamtiti. U prvi razred osnovne škole ušao je s oduševljenjem prvašića, čim je naučio slova napisao je pismo o tome kako voli školu, prijatelje i učenje. To je bila i zadnja iskra entuzijazma koja se ugasila do kraja 1. razreda. Čitanje nije uspio svladati uz sav trud, daleko pretjeran za dob, nakon škole, produžene nastave, čitali bismo i pisali zadaću do navečer i cijeli vikend. Ne trebam ni reći, sva s...
Pročitajte više