Loti, nova radost u čitanju i novi uspjeh REI metode za disleksiju

 

Dragi prijatelji stranice, s vama djelim još jedan uspjeh rada po REI metodi za disleksiju. Riječ je o djevočici koja sada ima 9 godina, a imala je 8 kada smo počeli.

Po želji roditelja sam joj promijeni ime u Loti i, naravno slika nije prava, već sam je našao na Internetu.

Kada smo počeli, rodtielji su mi rekli da Loti trebo oko sat vremena da pročita stotinjak riječi.

Danas, na kraju našeg rada Loti može pročitati i preko 1800 riječi u periodu od 35-40 min. Čitala je sve u komadu, na glas, dakle bez ikakve pauze, a najveća brzina čitanja bila je 58 riječi na minutu. Loti je zadovoljna, a roditelji oduševljeni. Kada sve to vidim i čujem znam zašto volim ovaj rad, i dan-danas nakon 5 godina ustrajem u svemu.

Loti čita, razumije i pamti pročitano. No, još uvijek voli pogađati kako bi što brže pročitala, ali ponekad i sama shvati da riječ nema smisla, pa se ispravi. No i kada pogriješi, svaku riječ može iz druge točno pročitati, pa čak i one vrlo dugačke. Kroz zaključne provjere čitanja, primjetio sam da i greškica ima sve manje, ali smo se dogovorili da ostanemo u konaktu te da, ako treba, ponovimo peti korak (čitanje kodiranog teksta) u slučaju da se broj greškica ne smanji.

Za takav uspjeh su nam trebala 153 termina u periodu od više od godinu i pol dana, te puno truda sa strane Loti i razumijevanja sa strane roditelja, ali i puno strpljenja i kreativnosti s moje strane u pronalaženju načina da se Loti osjeća ugodno u našem radu.

Ako mislite da rad po REI metodi zahtjeva previše, prisjetite se samo toga da se disleksija smatra doživotnom poteškoćom koja se može samo ublažiti. A to često znači još puno muke i gubitka samopouzdanja djeteta, kao i volje za učenjem, školom i druženjem s vršnjacima. Tu su još mnogi odlasci logopedu, defektologu, pa čak i psihologu. Pritom, ne zaboravimo da obiteljski život postaje dopunska nastava umjesto slobodnog vremena u radosti, igri i veselju samog druženja. Na kraju, ali i ne manje važno, mogućnosti za daljnje napredovanje su vrlo ograničene i u velikoj mjeri otežane.

Naravno, ima jako puno poznatih i upsješnih ljudi s disleksijom i to nam može dati nadu i inspiraciju, ali to je opet malo ako uzmemo u obzir da disleksiju imam barem 10-20% ljudi, a vrlo vjerojatno i puno više onih koji uopće nemaju utrvđenu disleksiju, već dijagnosticiranu neku drugu poteškoća kao na primjer poteškoću s koncetracijom ili jednostavno »lijenost«.

Naravno, u našem radu je bilo puno uspona i padova, ali i igre, zezanja i smjeha. Pri samom kraju Loti je kroz ljeto pročitala Dnevnike Pauline P., iako sam joj više puta jasno rekao da je za vrijeme rada po REI metodi »zabranjeno« čitanje. Ali djeca su djeca, vole zabranjeno voće, a Loti to voće danas može zagristi i s užitkom ga žvakati, probaviti i uživati u svemu što ono donosi ;)