Franko: »Ja se uvijek igram s mozgom dok čitam«



Svako dijete mi donese svoj jedinstven svijet i kada ga prihvatim, naučim kako mu najlakše mogu pomoći. Na prvo mjesto stavljam naš odnos, a na drugo mjesto rezultate. Zato i ponekad mogu pomoći gdje struka nije mogla.

Jedan dio svog svijeta tako mi je tako poklonio Franko –slika s naslovnice je njegova ideja i kreacija za koju je rekao: „pola će biti moje pravo ja, a druga polovica moje izmišljeno ja“.

Franko (10 g) je jako teško je čitao, s puno pogađanja i gubljenja u tekstu, a imao je i veliki problem s govorom – miješao je spol i padeže. Neke riječi kao da je doslovno prevodio s engleskog, na primjer kaže: »razbio sam rekord«. Misteriju Frankovog govora tu nije bio kraj, jer on govori engleski bez poteškoća iako mu je prvi i materinji jezik hrvatski!? Štoviše, mama kaže da ju je on naučio engleski ;)

Kada sam sve to čuo jasno sam rekao roditeljima kako tu nije riječ samo o disleksiji, pa da ni sam ne znam u kojoj mjeri mu mogu pomoći. Ali njegova mama Mirela je rekla da me dobro proučila prije nego što mi se obratila ... :)

I tako smo se dogovorili za suradnju, da probamo raditi po REI metodi za disleksiju oko godinu dana, pa da vidimo što će biti.

Krenuli smo s prvim korakom i Franko je brzo zapamtio sva slova i kodove, te odmah pokazao svoje vještine crtanja gdje je na vrlo kreativan način povezao slike i slova.

S drugim korakom - vježbom čitanja slova i kodova u sedam minuta se dosta mučio, ali je treći korak - zbrajanje kodova s lakoćom prošao. Tu se na vrlo inteligentan način šalio kako ne zna zbrajati; namjerno bi dodavao milijune a onda jedinice, ili bi namjerno okretao rezultat i pritom se lukavo smješkao hoću li ja shvatiti da on zna točan rezultat ;)

Jednom je, umjesto da zbroji kodove slova u riječi „čokolada“ i pošalje mi zbroj, ovako odgovorio:


Usprkos svim smicalicama vrlo brzo smo došli i na čitanje kodiranog teksta. Franko je bio jako vrijedan te bi čitao kodirane tekstove punih 45 minuta gotovo bez pauze.

Prošlo je dogovorenih godinu dana i rezultat našeg rada je taj da sada može svaku riječ točno pročitati te da se ne gubi u tekstu, a i govor mu se također u velikoj mjeri popravio. Postigao je brzinu čitanja kodiranog teksta od 30 riječi na minutu što je negdje na pola puta. Još uvijek tu i tamo griješi i ne može zapamtiti što je pročitao, te kaže: »Ja se uvijek igram s mozgom dok čitam«.

Našoj predviđenoj suradnji je došao kraj, pa će daljnji rad preuzeti mama. Nadam se da će Franko do kraja usavršiti čitanje i govor, stoga ostajemo na vezi i čekam da mi se Franko pohvali novim uspjesima.

Hvala ti Mirela na povjerenju i tebi Franko što si mi poklonio dio svog svijeta, dozvolio mi da ti pomognem i pritom me tako inteligentno zafrkavao kao nitko do sada. ;) 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kada umor više ne mjeri vrijeme

Leo, Leon, Leona, Leonela ... disleksija je sada svima puno manji problem