Kako je zec htio potjerati Šimuna iz čarobne šume slova

 


Kao da nije dovoljno da radim „čuda“ tako što djeci koja imaju disleksiju („doživotnu“ poteškoću čitanja) pomognem da čitaju bez ikakvih poteškoća, Život me svako toliko postavi pred nove i sve veće izazove. Ponekad i sam posumnjam da sam im ravan.

Tako mi je taj Život doveo Šimuna, a prije njega Noela, a prije Valeta ...

Vale je čitao savršeno, ali nije ništa pamtio. Kada smo krenuli bio je na kraju prvog polugodišta prvog razreda srednje škole. Gotovo sve predmete je imao jedan! Kako pomoći?  Djeluje kao nemoguća misija, zar ne!? Radili smo jako naporno gotovo godinu i pol i Vale je ono što je pročitao počeo pamtiti i razumjeti - prošao je prvi razred, drugi, a u trećem razredu je jednom prilikom bio jedini učenik koji je dobio pet!

Noel, osim slova »I« nije  mogao naučiti niti jedno drugo slovo. Logoped nije mogao pomoći pa su roditelji odlučili odgoditi odlazak u prvi razred. Pola godine prije odlaska u školu smo započeli suradnju. Noel je savladao sva slova, naučio prepoznati slova u riječi, čitati i pisati, pa krenuo u školu. Danas, nakon 2 godine rada s prekidima, Noel je u trećem razredu i učiteljica kaže da više ne vidi razliku u odnosu na druge učenike, a ta razlika je nekada bila velika!

Noel je barem znao brojke, ali Šimun tek poneko slovo, a brojke su mu bila još veće nepoznanica.

Tako su Šimuna htjeli staviti na prilagođeni program, no tome se mama Ana usprotivila i zaratila sa »školom« i kaže: »mi smo stvarno bili u velikom problemu - škola je prošle godine radila veliki pritisak na njega, tili su ga na prilagođeni staviti di sam ja skroz poludila.«

Šimun mi je rekao da ga je zec htio potjerati iz šume slova, ali on se nije dao, a očito se nije dala ni mama. Pogledate samo ovaj zid iza Šimuna na slici. To je njegova mama napravila kako bi Šimun lakše usvojio slova - koja je to mama!?

Ne znam za vas, ali ja toj mami ne bi htio reći da njeno dijete ne može naučiti čitati ;)

Pa tako nisam imao izbora nego krenuti samo hrabro s maminom velikom podrškom.

Krenuli smo ispočetka - učili smo slovo po slovo uz pomoć asocijacija i polako je Šimun usvojio slova, brojke i cijelu abecedu. Čitali smo slog po slog, riječ po riječ i došli do rečenica. Šimun je čitao sve bolje i bolje. Nakon 130 termina Šimun je čitao brzinom preko 30 riječi na minutu, ali bi često rekao da nema pojma što je pročitao.

Očito je došao red na REI metodu za disleksiju ...

Da, djeluje kao da smo na početku, ali mi smo ipak na pola puta i to ohrabreni svim postignutim rezultatima, ali i nesalomivom Šimunovom željom i vedrinom da on bude taj koje će istjerat zeca, a ne obratno ;)

Dakle, čujemo se u novom članku o Šimunu!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kada umor više ne mjeri vrijeme

Leo, Leon, Leona, Leonela ... disleksija je sada svima puno manji problem